Za nekoliko trenutaka već su bili u našem kupeu. Ante i Vlajko, rekli su svoja imena. Posle grljenja i pozdravljanja tražili su da malo pričekamo dok se narod ne raziđe, jer ćemo onda sigurnije stići do kola.
,,U Minhenu se nikad ne zna ko te sve vreba i ko ti radi o glavi. Grad je pun ustaša i č... 
FELJTON BROJ 91: Minhensko iskustvo
Нема коментара:
Постави коментар