Gdje su sada naši „Čileanci“: Najljepša pobjeda mladosti

Prije 25 godina, pet Crnogoraca u timu omladinske reprezentacije Jugoslavije postali su prvaci svijeta u ÄŒileu

 

„Čileanci“ – tako poznato zvuči, i sa ponosom se izgovara kao sinonim generacije koja je pokorila svijet.

Učinili su to sa nepunih 20 godina – jugoslovenski fudbalski tim bio je najbolji na Svjetskom prvenstvu za omladince, u ÄŒileu, 1987 godine. MeÄ‘u njima i pet Crnogoraca – Dragoje Leković, Branko Brnović, Predrag Mijatović, Ranko Zirojević i SlaviÅ¡a Đurković, ugradili su svoja imena u najveći reprezentativni uspjeh jugoslovenskog fudbala…

Kada sa distance od četvrt vijeka sportski uspjeh izazove divljenje, ponos, ali i sjetu, onda je jasno da se radi o nečemu Å¡to je trebao biti samo početak. Tako balkanski – očekivala su se osvojena evropska i svjetska prvenstva, govorilo se o moći jugoslovenskog fudbala… Neki od njih – Prosinečki, Å uker, Mijatović, Boban, postali su velike svjetske zvijezde. Da ne uspiju kao seniorska reprezentacija nijesu „krivi“ oni, nego, možda, mi sami i vrijeme koje je donijelo rat, narodi „Juge“ koji su odlučili da budućnost grade sami.

A, oni su ostali visoko iznad toga – kroz individualni uspjeh, danas i kroz autoritet i znanje u fudbalskom radu. Naravno, i prijateljstvo koje je preživjelo „devedesete“, ratove…

Klasa i drugastvo

Zato ne čudi kada je Davor Šuker, hrvatska fudbalska legenda a sada predsjednik Nogometnog saveza Hrvatske, učestvovao na samitu predsjednika saveza iz regiona, u Budvi prošlog mjeseca, kao ni želja čuvenog napadača Reala i Arsenala da se sretne sa Rankom Zirojevićem. U timu „čileanaca“, bili su prvotimci a Zirojević, vezista Sutjeske, sada je trener omladinaca Mogrena.

- Lijepo je bilo, sjetiti se svega, pričati o tome… Postoje stvari koje 25 godina ne mogu da izbriÅ¡u. Lijepo je i kada nas se ljudi sjete, kao sada kad slavimo jubilej, jer je to znak da smo učinili neÅ¡to veliko i dobro. Za mene, to je prelijepa uspomena – prisjeća se Zirojević.

A, ono Å¡to posebno Zirojević ističe, jeste atmosfera u timu koji je izborio maksimalnih pet pobjeda…

- Bili smo prava pozitivna družina, ostali i danas kada se sretnemo… A, kada se ta dobra energija prenijela na teren, djelovali smo i igrali fantastično! Pa samo zamislite – Mijatović, Boban, Brna (Branko Brnović, selektor reprezentacije Crne Gore), Prosinečki, Å uker… Kakvi talenti, i kakvi ljudi – rekao je Zirojević.

Sada većina njih ima 45 godina. Ali, energija i volja za fudbalom su ostali…

- Samo pogledajte kako kvalitetno selektor Brnović radi sa reprezentacijom Crne Gore. To je ta ista energija i atmosfera, zajedniÅ¡tvo… Kada to ugradite u tim, uspjeh mora doći, a bilo bi to sanjano kvalifikovanje za Svjetsko prvenstvu u Brazilu 2014. godine. To je najbolji dokaz, da „čileanci“ traju – zaključio je Zirojević.

Za nezaborav

Za skromne mladiće samo putovanje u ÄŒile, na prvenstvo na kojem su ostvarili pet pobjeda i remi, a na kom je Robert Prosinečki zablistao kao najbolji igrač, bila je avantura. O tome svjedoči SlaviÅ¡a Đurković, nekada defanzivac Sutjeske…

- Ispratio nas je tada samo pokojni Miljan Miljanić. Nijesu polagali velike nade u nas, jer je nakon neuspjeha na jednom turniru u Subotici tim podmlaÄ‘en. Ipak, u jednoj od pet tada najjačih liga svijeta, svi smo bili prvotimci… A, samo putovanje bilo je za nezaborav – 30 sati, preko Frankfurta, Rio de Ženeira, Sao Paula, Buenos Airesa…

Najljepši meč?

- Pobjeda nad Brazilcima u četvrtfinalu (2:1). Prosinečki je postigao prelijep gol iz „slobodnjaka“ u finiÅ¡u, a mi smo konačno znali da možemo na sami vrh. Ali, i protiv domaćina ÄŒilea (4:2) bilo je prelijepo, i protiv odlične Australije (4:0)… Značila nam je podrÅ¡ka jugoslovenske dijaspore, bilo je zaista nezaboravno!

Bez nacionalnih penzija

Niko od petorice Crnogoraca koji su osvojili zlato u ÄŒileu nije dobio nacionalnu penziju. Vrijedi da se i to, danas istakne…

- Dobili smo podrÅ¡ku od Dejana Savićevića, predsjednika FSCG, ali ne i od relevantnih državnih organa. Po meni, nepravedno, jer kada će ponovo neka fudbalska selekcija iz bivÅ¡e Jugoslavije postati prvak svijeta? A bili smo svi punoljetni! Ovo jeste najveći uspjeh jugoslovenskih reprezentacija, i možda ovaj jubilej pomogne, da nas se sjete – riječi su SlaviÅ¡e Đurkovića.

Leković i Viteček

Prva penal-serija finala, Dragoje Leković, golman Budućnosti, čuva mrežu „plavih“. Sa bijele tačke, Marsel Viteček savladao ga je već jednom, u regularnom toku.

- Ovoga puta odlučio sam da ga „sačekam“, ne izaberem stranu – bio je to pravi psiholoÅ¡ki rat. On se zbunio, Å¡utirao traljavo, možda metar i po od sredine gola… I, eto, ta odbrana je bila ključna! Ali i klasa svih naÅ¡ih izvoÄ‘ača – pet golova u nizu, bez promaÅ¡aja – prisjeća se Leković.

A, je li bilo treme?

- Ne, uopÅ¡te! Pa bio sam već standardni golman Budućnosti, a tako mladi možda nijesmo ni bili svjesni koliko veliku stvar radimo, u kakvoj konkurenciji se takmičimo – rekao je Leković.

Brnović: Bili smo hrabri

Branko Brnović, sada selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore, tada je započeo briljantnu reprezentativnu karijeru. Postigao je i gol u meču protiv Toga (4:1), ali i u penal-seriji…

- Lijepo je kada se ljudi sjete naÅ¡eg velikog uspjeha. JoÅ¡ ljepÅ¡e kada se sjetimo kako dobru atmosferu smo imali i da smo ostali prijatelji… Skup odličnih pojedinaca, autsajdera koji su pokazali koliko vrijede. Prava fudbalska priča – kaže Brnović.

Trema u finalu…?

- Apsolutno je nije bilo, danas da Å¡utiram taj penal u finalu, bilo bi viÅ¡e treme! Mladost je čudo, bili smo hrabri, nijesmo znali da pravimo neÅ¡to istorijsko… I uspjeli smo – zaključio je Brnović.

Najviše iz Budućnosti

Od 18 putnika za ÄŒile, samo je podgorička Budućnost imala trojicu prvotimaca u reprezentaciji – Branka Brnovića, Predraga Mijatovića i Dragoja Lekovića. Svi su napravili velike karijere…

- Imala je tada jedino Budućnost pravo da odloži sve svoje mečeve Prve lige zbog nas trojice! Za klub velika čast, ipak to nije uradio – prisjeća se Dragoje Leković.

Sudbina ,,Čileanaca“

Predrag Mijatović je, nakon što je bio sportski direktor Reala, sada bez angažmana. Branko Brnović je selektor reprezentacije Crne Gore, dok je Dragoje Leković njegov pomoćnik koji je zadužen za golove. Ranko Zirojević je trener omladinske ekipe Mogrena, a sličnim poslom se bavi i Slaviša Đurković. Danas je trener fudbalskog kluba Polet stars, čiji je i osnivač.

Davor Å uker tada je bio prvotimac Osijeka, a nakon Dinama, Reala i Arsenala, sada je predsjednik FS Hrvatske. Robert Prosinečki vodi turski Kajzeri, Igor Å timac je selektor Hrvatske, Robert Jarni već par godina je bez angažmana, Zvonimir Boban radi kao stručni konsultant za italijansku televiziju Skaj…

Tomislav Piplica je trener golmana u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, Slavoljub Janković je trener, trenutno bez radnog mjesta. Gordan Petrić je do 2008. godine bio generalni sekretar Partizana, ali nakon toga povukao iz fudbala.

Milan Pavlović je koordinator mlađih kategorija u grčkom Olimpijakosu.

Među živima, nažalost, više nijesu Dubravko Pavličić (preminuo ove godine) i Zoran Mijucić (preminuo 2009), nekada veliki talenat Vojvodine, koji je sa 23 godine završio karijeru.

Duh trijumfa

A, moglo se desiti da u ÄŒile uopÅ¡te i ne poÄ‘u. O tome govori Dragoje Leković, tada prvi golman Budućnosti i omladinske reprezentacije, sada trener golmana reprezentacije Crne Gore…

- U vremnu političkih tenzija pritisak na Fudbalski savez bio je veliki – poslati tim u ÄŒile, gdje je vladao faÅ¡istički režim Pinočea, bila je velika odluka. Donio ju je Miljan Miljanić, poslao najbolju ekipu poslije neuspjeha i 5. mjesta na EP u Jugoslaviji, godinu ranije. Vratili smo se kao heroji – ističe Leković.

I konačno – taj duh, energija „čileanaca“. Živi li i danas?

- Znate li, selektor Brnović i ja, od pionirskih selekcija, tamo 1984. godine, igrali smo zajedno! Sada, u selekciji Crne Gore, pokuÅ¡avamo da napravimo veliki uspjeh… Da li je zalaganje, borbenost, zajedniÅ¡tvo, ono Å¡to krasi „sokole“, taj „duh „čileanaca“? Možda jeste, a mi bi bili najsrećniji da nam to donese i Svjetsko prvenstvu u Brazilu – rekao je Leković.

Njihovo fudbalsko znanje inspiriÅ¡e danaÅ¡nje generacije fudbalera, a klasa i priča o timu velikih talenata biće vječna inspiracija za generacije koje slijede. ÄŒileanci nastavljaju – da postižu golove, da driblaju, daju sve od sebe, bore se, jer, oni su priča i recept za uspjeh!

 S. Stamenić

Gdje su sada naši „Čileanci“: Najljepša pobjeda mladosti