Ekipa Pobjede obišla obućarske radnje: „Krpe“ korak za korakom

Nekada se čekalo na red ispred obućarskih radnji, sada obućari čekaju i na prstima jedne ruke mogu izbrojati koliko mušterija dnevno uđe im u radnju.

Nedžad Alikić u svojoj obućarskoj radnji

Prema riječima nekih zanatlija, malo je i onih koji hoće da rade ovaj posao. Cijene usluga se kreću od jednog do 15 eura.

Ne žali se…

Obućarska radnja „Sloga“ u Balšićevoj ulici, kako vlasnik Željko Maraš kaže, „ne radi kao ranije, ali ne žalim se“.

- Obućarske radnje su ranije imale mnogo više posla. Dolaskom Kineza na naše tržište, jer oni nude jako jeftinu robu, manje ljudi posjećuje naše radnje. Posla ima pomalo, ništa pretjerano, tek toliko da i mi imamo nešto za iźes’. Cijena naših usluga je od jednog do 15 eura, tako da se rijetko ko žali – ističe Maraš, i dodaje da se obično popravlja kvalitetnija obuća.

Naš sagovornik napominje da iz godine u godinu prohtjevi građana rastu.

Dolaze zgodne djevojke

„Sve više se traže ljubaznost, brzina, efikasnost, iskrenost i tačnost“.

Maraš je, kako ga je podsjetio otac kojega smo zatekli u radnji, po očevom nagovoru prije trinaest godina počeo da se bavi ovim poslom „jer u radnju, kako mi je otac tada savjetovao, dolaze zgodne djevojke“.

Jedna od najstarijih obućarskih radnji u Podgorici „Naprijed“ osnovana je 1960. godine. Opstaje i danas s malo manje posla, ali uz nadu da će biti bolje.

- Posla je bilo do ’99, 2.000. godine, dok Kinezi nijesu došli. Ljudi ne razmišljaju koliko će ta obuća trajati, važno im je samo da prođu jeftino – rekao je za Pobjedu majstor iz obućarske radnje „Naprijed“ Nedžad Alikić.

Prema njegovim riječima, najviše posla ima od septembra do kraja godine.

Cijene

U ovoj obućarskoj radnji cijene potpetica na ženskim cipelama kreću se od tri do pet eura, a na muškim od četiri do šest eura, fleke su od tri do pet, a lijepljenje od jednog do pet eura.

U obućarskoj radnji „Napredak“ cijene su slične. Za potpetice treba izdvojiti tri eura, lijepljenje obuće je četiri, koliko je i polovina pete.

Prema mišljenju sugrađanke Sandre Bulajić cijene su pristupačne.

- Smatram da je bolje dati pet ili 10 eura da se popravi kvalitetna cipela nego kupovati gluposti –rekla je Bulajić za Pobjedu.

Đina Mugoša smatra da „cijene mogu da padnu još“.

Kako kaže „te cijene bi mogle još dolje, nema se para ni za hljeb“.

Ali jednostavno pitanje je „šta bi naši obućari imali da iźedu kada bi još snizili cijene“.

M. Jukić

Ekipa Pobjede obišla obućarske radnje: „Krpe“ korak za korakom