Džomić: Pažin se pravi važniji od Baumgartnera

Presudu Evropskog suda za ljudska prava po tužbi Eparhije budimljansko-nikÅ¡ićke i 11 crkava i manastira ne mogu tumačiti na način na koji to ovih dana spektakularno čini pravni zastupnik Crne Gore, gospodin Zoran Pažin. Riječ je o jednom postupku, joÅ¡ uvijek nezavrÅ¡enom, od mnogih koji se vode u Strazburu i koji ne može imati spektakularne posljedice. Stekao sam utisak, čitajući Å¡tampu ovih dana, da je Pažin napravio veći poduhvat od Feliksa Baumgartnera, koji je skočio sa 39 hiljada metara i probio zvučni zid – kaže za Pobjedu koordinator Pravnog savjeta Mitropolije Crnogorsko-Primorske Srpske pravoslavne crkve protojerej Velibor Džomić.

POBJEDA: Jeste li Vi vidjeli presudu?

DŽOMIĆ: Prema mojim saznanjima, odluka u Eparhiju još uvijek nije stigla. Odluka Suda zaslužuje detaljnu pravnu analizu i to nakon jasnog pravničkog prevoda. Dobro je što je Pobjeda prva prevela i objavila saopštenje za medije tog Suda i dio odluke u ovom slučaju, ali se složene sudske odluke ne mogu tumačiti takvom brzinom. Brzinski „stručnjaci” koji su potrčali da tumače odluku i daju „pravna mišljenja” su samo pokazali da im je na srcu više politika nego pravo. To je njihovo pravo, ali ja se ne bih usudio da pravim takve nepravničke izlete, iako sam imao uvid u kompletan spis predmeta osim u odluku Suda koju ću vidjeti i o kojoj mogu reći svoj stav kada je budem pročitao u cjelosti. To je posebno važno, jer je i laicima poznato da u pravu nekada i zapeta iza riječi može dati drugačiji smisao.

POBJEDA: Hoćete li biti iskorišćen pravni lijek povodom ove presude odnosno hoće li se tužioci žaliti na presudu Evropskog suda za ljudska prava?

DŽOMIĆ: Pravila Evropskog suda u Strazburu dozvoljavaju pokretanje postupka za preispitivanje sudske odluke. Pretpstavljam da će Eparhija Budimljansko-Nikšićka iskoristiti to pravo u propisanom roku.

DŽOMIĆ: Rekli ste Pobjedi da postoje još dva slična slučaja pred Evropskim sudom u Strazburu, dok pravni zastupnik Crne Gore Zoran Pažin kaže da o tome ne zna ništa i da svako može podnijeti koliko hože tužbi. O čemu je tu zapravo riječ? Da li su ti eventualno ostali zahtjevi pravno argumentovani sa strane tužioca odnosno podnosioca kao i ovaj o kome je ovih dana donijeta odluka?

DŽOMIĆ: Jedan se slučaj takoÄ‘e tiče restitucije crkvene imovine u Mitropoliji, a drugi Manastira na Zlatici Å¡to je potpuno drugačiji slučaj od ova dva. Mi smatramo da su predstavke pravno argumentovane, jer da ne smatramo ne bismo ni podnosili predstavke. Davno je rečeno da je jedna lasta, u ovom slučaju – jedna odluka ne čini proljeće.

POBJEDA: O kolikoj je imovini riječ?

DŽOMIĆ: Mi se ovim pitanjem ne bavimo na taj način, ali mogu reći da to ni u kom slučaju nije imovina koja zauzima 50% teritorije Crne Gore, kako su neki netačno izjavljivali. Mi smo Ministarstvu finansija u skladu sa zakonskim propisima o restituciji od 2007. godine blagovremeno podnijeli 129 dokaza o oduzetoj imovini crkava i manastira u Crnoj Gori.

U svim bivšim socijalističkim zemljama komunističke vlasti su donosile zakone o nacionalizaciji, agrarnoj reformi, konfiskaciji i druge na osnovu kojih su od građana, ali i od crkava i vjerskih zajednica, oduzimale nepokretnu i pokretnu imovinu po različitim osnovima. Taj proces je bio izuzetno surov i predstavlja jednu od odlika tih totalitarnih režima. To je učinjeno i u Crnoj Gori, ali i u svim bivšim jugoslovenskim republikama. Postoji mnogo slučajeva u kojim je imovina oduzeta tako što su donošenja rješenja o oduzimanju, ali postoji mnogo primjera, konkretno kada su u pitanju pravoslavne crkve i manastiri, ali i džamije, vakufi, župe i samostani na kojim se vidi da je imovina oduzimana i bez rješenja i pravnog osnova. Dakle, predmet tzv. konfesionalne restitucije jesu nepokretna i pokretna dobra manastira i parohijskih crkava, ali i duhovnih institucija rimokatoličke i islamske vjeroispovijesti u Crnoj Gori.

Postoji i moralna dimenzija ovog pitanja, jer je riječ o imovini koja je crkvama, manastirima, džamijama, vakufina, župama i samostanima kroz vjekove zavještavana od pobožnih ljudi. Prvu naturalnu restituciju u Crnoj Gori je izvršio Knjaz Nikola 1868. godine kada je Cetinjskom Manastiru povratio Volač, Karuč, ribolove i druga imanja koja su otuđena u vrijeme Vladike Danila. Obeštećenje kao jedan od načina restitucije je izvršio 1895. godine kada je stanovnicima Cetinjskog polja na kome je, kako je napisao, „podignuta varoš Cetinje” na imanju Cetinjskog Manastira uveo plaćanje godišnje laktarine, tj. zakupa. U današnjem slučaju kada su crkve i vjerske zajednice u pitanju, a ne samo Mitropolija i Eparhija, nije u pitanju samo vrijednost nego i ispravljanja nepravde koja je izvršenjna kršenjem zavještanja ostavilaca.

POBJEDA: Zašto su uopšte Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka tužile Crnu Goru Sudu u Strazburu?

DŽOMIĆ: U pravu i primjeni prava se, pored suštine problema, veoma insistira i na preciznosti i formi. Iz podnijetih tužbi u vezi diskriminacije Crkve po pitanju restitucije se jasno vidi da nije tužena država Crna Gora nego tadašnja Državna zajednica Srbija i Crna Gora. Tužbe su podnijete 2005. godine. Crna Gora tada nije imala međunarodno-pravni subjektivitet i nije bila članica Savjeta Evrope. Kasnije, nakon referenduma, predmeti iz tadašnje zajedničke države su raspodijeljeni prema teritorijalnoj pripadnosti. Svi su preskočili ovu veoma važnu činjenicu u ovom postupku. Predstavke nije podnijela Patrijaršija ili SPC, kako navode, nego konkretno Mitropolija i Eparhija. Tužbe su podnijete nakon što su iscrpljena sva pravna sistema u okviru crnogorskog pravosudnog sistema.

POBJEDA: Je li baš moralo da dođe do pokretanja tužbi?

DŽOMIĆ: Očevidno da je moralo s obzirom da smo iscrpeli sva pravna sredstva u pravnom sistemu Crne Gore. Iz toga se jasno vidi da Crkva poštuje pravni poredak Crne Gore, a nadležnost Suda u Strazburu je priznata u pravnom poretku naše zemlje. Pitanje restitucije je problem sa kojim se sreću sve bivše socijalističke države i ono je u skoro svim državama, poput Slovenije, Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Slovačke i drugih riješeno i taj proces teče. Te države su u procesu evropskih integracija donijele zakone o restituciji. Istina, ima problema, kao što ih ima svuda, ali taj proces teče, a u mnogim državama je završen. Kada su u pitanju Crna Gora i konfesionalna restitucija proces nije započet i u tome je problem.

POBJEDA: Je li riječ o presedanu da jedna vjerska zajednica tuži državu?

DŽOMIĆ: Nije presedan. Moram da istaknem da pred Sudom u Strazburu postoji na desetine hiljada tužbi ili, preciznije, predstavki raznih fizičkih i pravnih lica, koji u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima traže zaštitu svojih prava. Pada u oči da nijedan od tih postupaka kada je u pitanju Crna Gora ne zavrjeđuje toliku pažnju medija kao tri postupka koja je pokrenula Crkva. Zašto kažem da predstavke Mitropolije i Eparhije nisu presedan? U praksi Suda u Strazburu postoji na stotine presuda u postupcima koje su pokretale ne samo crkve i vjerske zajednice kao duhovne institucije i pravna lica nego i vjernici kao fizička lica kojima je prekršeno pravo na slobodu vjeroispovijesti ili u individualnom ili u kolektivnom aspektu. Smatrali smo i smatramo da smo diskriminisani zbog neprimjenjivanja Zakona o pravednoj restituciji, koji je stupio na snagu 2002. godine. Zbog toga smo podnijeli predstavke i to pravo nam garantuje pravni sistem Crne Gore.

POBJEDA: Vi i dalje vjerujete da ćete iz svega izaći kao pobjednik?

DŽOMIĆ: Obaveza restitucije čeka i Crnu Goru kako kada su u pitanju građani, tako i kada su u pitanju crkve i vjerske zajednice. Kod nas je dodatni problem u tome što se ta imovina nepoštedno privatizovala, a i dalje se privatizuje. Dovoljno je da pomenem više javnih reagovanja kotorskog biskupa preuzvišenog g. Ilije Janjića koji je tražio da se imovina Kotorske biskupije zaštiti od privatizacije. Vlast u Crnoj Gori moraće da riješi to pitanje kroz evropske integracije. A da sam u pravu pokazuju i Plan i program Vlade za ovu godinu, kao i pitanja i odgovori Vlade na Upitnik Evropske komisije. Dokumenti koje pominjem su svima dostupni tako da su netačne ocjene koje su se ovih dana čule da Crna Gora može u Evropsku uniju bez obaveze da izvrši restituciju ili obeštećenje za nepravedno oduzetu imovinu svima, pa i crkvama i vjerskim zajednicama.

Stadion Budućnosti i Groblje Čepurci su na našoj zemlji

POBJEDA: Ko sada uživa imovinu koja je oduzeta od crkava i vjerskih zajednica?

DŽOMIĆ: Uglavnom, ne uživaju je oni čija je ona bila i od kojih je nepravedno oduzeta i decenijama korišćena. U nekim slučajevima i dalje je vlasnik država, a u nekim oni koji su je u privatizaciji kupili od države. Da ne idemo dalje od Podgorice radi ilustracije: stadion FK Budućnost je na oduzetoj zemlji Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, a groblje Čepurci je na oduzetoj zemlji Crkve Rođenja Bogorodice na tom groblju. Narodni muzej Crne Gore gospodari Biljardom u kojoj je bila Cetinjska bogoslovija kao najstarija škola u Crnoj Gori. Mogao bih da napunim sve stranice Pobjede kada bih sve pojedinačno nabrajao.

Presuda nema veze sa rješenjem položaja vjerskih zajednica

POBJEDA: Da li će odluka Suda u Strazburu imati uticaja na regulisanje odnosa između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve?

DŽOMIĆ: Čulo se ovih dana, isto tako brzinski i iz prve ruke, da će ova odluka „imati dalekosežne posljedice” i da će se „na osnovu nje urediti položaj Crkve u Crnoj Gori”. Neki su ovu odluku shvatili izvan konteksta i smatraju da je ona pravni osnov za novo nacionalizovanje crkvene imovine i to u procesu evropskih integracija. To nije tačno, jer Crna Gora ima obavezu da uredi odnose sa crkvama i vjerskim zajednicama donošenjem novog Zakona o pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica, koji mora biti u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, ali i presudama Suda u Strazburu. A te presude obavezuju države članice Savjeta Evrope na apsolutnu neutralnost kada su u pitanju unutrašnje stvari i organizacija crkava i vjerskih zajednica. Vidjeću da li će se tada pojedini eksperti pozivati na presude Suda u Strazburu. Naš Pravni savjet će dati puni doprinos kada se bude povela rasprava o tom zakonskom aktu.

S.K. – Sl.R.

(Sjutra: Stevo Vučinić – Što sve svojata Srpska crkva)

Džomić: Pažin se pravi važniji od Baumgartnera